Aktualnou Župi BDMS i Nacionalnom Svetištu Svetog Josipa

U srijedu 20. siječnja 2021. započela je Velika pobožnost svetom Josipu koja se već godinama slavi u Nacionalnom svetištu svetog Josipa, a ove godine posebno jer se nalazimo i u Godini svetog Josipa. Misno je slavlje predvodio karlovački dekan prečasni Dražen Karačić u koncelebraciji s mons. Ferdinandom Vražičem, umirovljenim svećenikom i mons. Antunom Senteom, rektorom Svetišta.

Nakon pobožnosti svetom Josipu, ispunjenoj molitvom, litanijama i duhovnim meditacijama, zbor mladih Agape svojom pjesmom je uveličao i dodatno pridonio svečanosti početka Velike pobožnosti svetom Josipu.

U prigodnoj homiliji preč. Dražen Karačić, okupljenim vjernicima u Nacionalnom svetištu, ali i onima oko malenih ekrana putem programa Laudato TV je kazao: „Evo nas ponovno ovdje, da zajedno ispočetka započnemo svoj hod s Josipom k Isusu i Mariji. Evanđelje nas danas uvodi u sveti prostor u kojem se narod okuplja na slušanje i tumačenje Božje riječi, kao što to i mi sami činimo svake nedjelje i svakoga blagdana i to upravo u dan posvećen Gospodinu“ započinje svoju propovijed te nastavlja „U taj hram dolaze mnogi različiti ljudi, kao što smo i mi večeras ovdje. Među njima nalazio se i čovjek kojega je pritisnula ljudska nevolja i trpljenje, imao je usahlu ruku. Upravo u tom čovjeku može se prepoznati svaki od nas, svaki ima neku ranu, nešto što bi želio popraviti, promijeniti, ali ne može to učiniti sam. Što znači imati zdrave ruke? S njima moći zarađivati kruh, biti zdrav i sposoban, hraniti svoju obitelj. Moći zagrliti i drugome pružiti ruku, moći uhvatiti i podići dijete u svoje naručje. Sveti Josip imao je također jake ruke, koje su štitile i hranile Isusa i Mariju. Svojim je rukama marno radio u svojoj radionici i naučio Isusa svome poslu. Ruka u Bibliji označava snagu i vlast. Usahla ruka znači nemoć djelovanja i lako nam doziva u pamet onu nesposobnost, ukočenost, paraliziranost, koja može nastati zbog čovjekove bolesti. Može se isto tako javiti zbog preopterećenosti, može biti i zbog postupanja naših najbližih. Usahla ruka u evanđelju može podsjetiti i na nemoć koja nastaje zbog grijeha, zbog opterećene savjesti ili zbog lijenosti. Nekada se i sami osjećamo nemoćni. Braćo i sestre, mnogi od nas dolaze u kuću Oca našega Nebeskog jer imaju slične životne poteškoće. Naravno da se srame reći, a kamoli pokazati drugima što ih to boli, što ih to tišti, što ih zapravo čini nesretnima. Teško se je danas povjeriti drugome, a da ne budeš ismijan, razotkriven ili čak osuđen. Krist nam danas pokazuje sasvim suprotno, u središte svoga nastupa stavlja ovog čovjeka usahle ruke te njegovu muku i križ. On traži od njega da stane u sredinu, bez obzira na druge i njihova mišljenja. Bog upravlja situacijom, ma kako god ona bila zahtjevna i teška“ ističe karlovački dekan i zaključuje svoju propovijed „Moramo priznati kako danas ima više onih čija su srca velika, ruke otvorene i raširene za potrebe braće i sestara s periferije koji su pogođeni potresom i drugim nevoljama. Znati sebe maknuti iz sredine i pozornosti te drugoga pogođenog staviti u sredinu jer često nam se čini da su u prvom planu oni koji pomažu, a pogođeni opet ostaju negdje na periferiji. Sveti Josipe, pomozi nam imati raširene ruke!“

Pri kraju misnog slavlja svoju vjeru u Boga i povjerenje u Josipov zagovor svjedočila je Tinom Ribičić, članica molitvene zajednice Totus tus iz Splita. Tina već nekoliko godina dolazi u ovo Josipovo svetište. A ove je godine više članova molitvene zajednice izrazilo želju kako bi bilo lijepo u Godini svetog Josipa prvu srijedu Velike pobožnosti molitvom proslaviti upravu u Nacionalnom svetištu. Ubrzo se na čudesan način pronašao kombi kojim su mogli doputovati, obzirom da se ne može organizirati autobus. Uvjereni smo da nas je Majka Božja uputila svome mužu Josipu, svjedoči Tina te nastavlja kako je više puta molila tridesetodnevnicu svetom Josipu, nakon čega je razumjela da ju pobožnost Majci Mariji upućuje i na pobožnost svetom Josipu. Zapravo je to jedna cjelovita pobožnost. A po zagovoru svetog Josipa upravo po intenzivnoj molitvi srijedama osim brojni "malih uslišanja" dobila sam milost pronalaska posla na kojem ne moram raditi nedjeljom, obzirom da sam do tada radila i nedjeljom i tako nisam mogla ispunjavati svoje vjerničke obveze i potrebe koje su vezane baš uz nedjeljni dan Gospodnji zaključila je svoje svjedočanstvo Tina Ribičić iz Splita.

Vjeru i svjedočanstvo pomaganja na potresom pogođenom području kazala je i voditeljica Caritasa u župi Pohoda BD Marije u Čučerju Marina Šturlić. Trenutno svi pomažemo potresom pogođenoj Banovini, a Nacionalno svetište i mons. Antun Sente ml. uz redovitu aktivnost pomaganja Caritasu Sisačke biskupije, nisu zaboravili na Zagrepčane stradale i unesrećene u zagrebačkom potresu koje je bio 22. ožujka 2020. godine. Marina je tom prigodom okupljenim vjernicima ispričala tužnu priču o sedmeročlanoj obitelji kojoj je potres uništio dom u kojem ne mogu spavati, pa na počinak idu u dva kontejnera. Njihovi kontejneri nažalost, ne mogu izdržati hladno vrijeme i zimu, stoga ova skromna obitelj tijekom dana boravi u polu razrušenoj kući kako bi se barem nakratko ugrijala i okupala. Priča o obitelji je nedavno, prije samog svjedočanstva, došla i do mons. Antuna Sente ml. koji je zajedno sa svojim župljanima skupio novčani dar od 15.000 kuna za ovu obitelji.

Pobožnost svetom Josipu, kao i misno slavlje, prenosila je Laudato TV i televizija NaSveJak, te će ubuduće pobožnost i misno slavlje srijedom biti vidljivi na ovoj obiteljskoj televiziji. Svake srijede pobožnost svetom Josipu počinje u 17:45, nakon čega slijedi misno slavlje te svjedočanstvo vjere.

210120-1-JosipovaSrijedaCucerjeSplitNCentar-1210120-1-JosipovaSrijedaCucerjeSplitNCentar-3210120-1-JosipovaSrijedaCucerjeSplitNCentar-2